Najčešći uzrok masne jetre je alkoholizam. Pretjerana konzumacija alkohola mijenja način razgradnje i pohrane masti, a bolesti doprinosi i kronična pothranjenost
Јetra (grč. hepar) najveća je žlijezda u ljudskom tijelu. Kod odraslih ljudi jetra je mekan, smeđecrveni organ klinastog oblika koji se nalazi sa desne strane trbušne šupljine, neposredno ispod ošita. Jetra je teška obično 1200-1600 g, a sastoji se od dva režnja (lat. lobus), od kojih je desni veći od lijevog. Smještena je u desnom gornjem dijelu trbuha i najvećim dijelom zaštićena rebrima. Jetra zauzima središnje mjesto u metabolizmu tj. funkcioniranju izmjene tvari u organizmu. Izuzetno je važan organ iz razloga što ima brojne važne funkcije za organizam. Metaboličku funkciju jetre obavljaju hepatociti (stanice jetrenog parenhima): stvaraju i izlučuju žuč, reguliraju homeostazu ugljikohidrata, vrše sintezu lipida i izlučuju lipoproteine plazme, kontroliraju metabolizam kolesterola, proizvode ureju, serumske albumine, faktore zgrušavanja, enzime i brojne druge bjelančevine, te metaboliziraju ili vrše detoksikaciju lijekova i drugih stranih tvari. Od metaboličkih funkcija od posebnog je značaja sinteza bjelančevina plazme, detoksikacijska funkcija jetre te funkcija stvaranja žuči. Jetra je najveći, i na neki način najsloženiji, organ u tijelu. Jedna od njenih glavnih funkcija je razgradnja štetnih tvari koje se apsorbiraju iz crijeva ili stvaraju bilo gdje u tijelu, a zatim njihovo izlučivanje kao bezopasnih nusprodukata u žuč ili krv. Nusprodukti koji se nalaze u žuči ulaze u crijeva, zatim napuštaju tijelo stolicom. Nusprodukti koji se nalaze u krvi filtriraju se u bubrezima i zatim napuštaju tijelo preko mokraće.
Masna jetra (steatosis hepatis, steatoza) posljedica je nakupljanja masti u jetri koja prelazi pet posto ukupne težine jetrenog tkiva. Masnu jetru uzrokuju brojni urođeni i stečeni poremećaji metabolizma masti. Steatosis hepatis je naziv za pretjerano difuzno nakupljanje neutralnih masti (triglicerida) unutar jetrenih stanica, zbog čega je jetra obično lagano do umjereno povećana.
Uzroci i razvoj bolesti
Masna jetra nastaje kad nakupljanje masti u jetrenim stanicama prijeđe normalnih pet posto mase ovog organa. Može biti privremeno ili dugotrajno stanje koje samo po sebi nije štetno, ali ukazuje na neki poremećaj u organizmu. Ako se ne liječi može doprinijeti nastanku drugih bolesti. Ako se uzrok može otkriti i ukloniti moguće je ozdravljenje. Jetra je organ odgovoran za preradu masti iz hrane u oblike koji se mogu pohraniti i koristiti u organizmu. Trigliceridi su jedan od oblika masti pohranjenih u organizmu te se koriste za dobivanje energije i stvaranje novih stanica. Razgradnja masti u jetri može se poremetiti zbog niza razloga što dovodi do nakupljanja masti u jetrenim stanicama. Masna jetra obično nije bolno stanje te može dugo vremena biti neprimijećena. U teškim se slučajevima jetra poveća i do tri puta te tada može biti bolna i osjetljiva. Nealkoholna masna jetra je nakupljanje masti u jetri koje nije uzrokovano alkoholom, a sve češće se dijagnosticira kod pretilih žena ili dijabetičarki, kao i pretilih muškaraca.
Najčešći uzrok masne jetre je alkoholizam. Pretjerana konzumacija alkohola mijenja način razgradnje i pohrane masti, a stanju doprinosi i kronična pothranjenost često prisutna u alkoholičara.
Ostali mogući uzroci masne jetre su:
debljina
šećerna bolest
kemikalije (npr. ugljik tetraklorid)
predoziranje lijekovima (kortikosteroidi, tetraciklini, valproična kiselina, metotreksat)
pothranjenost
prehrana manjkava proteinima
trudnoća
trovanje vitaminom A
bypass kirurški zahvat na tankom crijevu
cistična fibroza
prirođeni poremećaji metabolizma glikogena, galaktoze, tirozina i homocistina
deficit enzima kolesterol esteraze i arildehodrogenaze srednjeg lanca
Refsumova bolest -rijetki nasljedni poremećaj pri kojem se u tkivima nakuplja fitanska kiselina, proizvod razgradnje masti. Nakupljanje fitanske kiseline dovodi do oštećenja živaca i mrežnice, grčevitih pokreta te promjena kostiju i kože. Liječenje uključuje izbjegavanje konzumiranja zelenog voća i povrća koje sadrži klorofil. Od pomoći može biti plazmafereza pri kojoj se fitanska kiselina uklanja iz krvi.
abetalipoproteinemija
Reyeov sindrom
Oblici i simptomi masne jetre
Masna jetra se prema mikroskopskoj slici jetrenih stanica može podijeliti u makrovezikularnu (velike kapljice masti u jetrenoj stanici) i mikrovezikularnu (male masne kapljice). Makrovezikularna masna jetra je najčešći oblik i uzrokovana je alkoholizmom, dijabetesom, debljinom, terapijom kortikosteroidima, dugotrajnom infuzijskom prehranom.
Simptomi masne jetre povezani su sa stupnjem, vremenom nastanka i uzrokom bolesti. Masna jetra najčešće nije povezana ni s kakvim simptomima, osobito ako se radi o kroničnom stanju. Ako postoje simptomi, to su: bolovi ili osjetljivost ispod desnog rebrenog luka, oticanje trbuha, žutica i povišena tjelesna temperatura. Simptomi koji se manje često javljaju kod alkoholne masne jetre, a češće kod masne jetre uzrokovane trudnoćom su: povraćanje, mučnina, gubitak apetita i bol u trbuhu. Naglo, akutno, nastala masna jetra zbog debljine može dovesti do značajnije bolne osjetljivosti jetre zbog rastezanja njene kapsule. Makrovezikularna masna jetra najčešće se otkriva prilikom pregleda kao neosjetljiva, glatka, u cijelosti povećana jetra kod alkoholičara, pretilih osoba i dijabetičara. Može se javiti bol u gornjem desnom kvadrantu trbuha, osjetljivošću i žuticom, ili može biti tek abnormalnost otkrivena pri usputnom pregledu trbuha ili tokom obdukcije. Slaba je povezanost između masne jetre i često korištenih biokemijskih testova za jetrene bolesti. Alkalna fosfataza i transaminaze mogu biti blago povećane. Mikrovezikularna masna jetra ima izražen nastup obilježen umorom, povraćenjem i mučninom na što se uskoro nadovezuje žutica, hipoglikemija i diseminirana intravaskularna koagulopatija (nastanak ugrušaka u cirkulaciji).
Tijekom rutinskog ili ciljanog pregleda liječnik može zamijetiti povećanu, a ponekad i osjetljivu jetru. Nalaz tvrde, bezbolne i u cijelosti povećane jetre uz minimalan poremećaj njene funkcije ukazuje na ovu bolest.
Ako je pacijent kronični alkoholičar, adipozan, pothranjen, trudnica ili boluje od šećerne bolesti dijagnoza je još vjerojatnija. Krvni laboratorijski testovi (tzv. jetrene pretrage) služe za određivanje kvalitete funkcije jetre. Abnormalnosti su: povećanje razine AST i ALT, a u mnogim je slučajevima povišena i alkalna fosfataza zbog zastoja žuči. Slikovnim dijagnostičkim pretragama (ultrazvuk, magnetska rezonancija, kompjutorska tomografija) mogu se prikazati tipične promjene u jetri. Kada dijagnoza nije sigurna može se napraviti perkutana biopsija jetre. Tom se pretragom jedino može sigurno dijagnosticirati masne jetra. Podrazumijeva uzimanje malog komadića jetrenog tkiva vrlo tankom iglom kroz kožu koje se zatim analizira mikroskopski i time dokazuje povećana količina masti, a ponekad i osnovna bolest. Kod trudnica s masnom jetrom obično postoje i drugi poremećaji, eklampsija ili preeklampsija. Ova se stanja očituju povišenim krvnim pritiskom, oteklinama i grčevitim napadima.
Reyeov sindrom je teško oštećenje jetre i mozga s visokom smrtnošću. Karakterizira ga pojava masne jetre i encefalopatija (oštećenje mozga) u djece do 15 godina starosti. Sindrom je nazvan po dr. R. Douglas Reye, koji je zajedno sa svojim suradnicima dr. Graeme Morgan i dr. Jim Baral, prvi objavio studiju sindroma 1963.g. u časopisu The Lancet.
Nealkoholni steatohepatitis (NASH)
NASH je jetrena bolest koja na jetri radi promjene koje odgovaraju alkoholnoj bolesti jetre, a pojavljuje se u osoba koje ne konzumiraju alkohol. Danas se pretpostavlja da je NASH uzrok većine ranije uzročno nejasnih ciroza jetre. Koliki je to javnozdravstveni problem možemo predstaviti činjenicom da se u SAD-u očekuje 4 milijuna ljudi sa cirozom uzrokovanih NASH-om. Rizični faktori za NASH dijele se u dvije kategorije: lijekovi i toksini, nasljedni i stečeni poremećaji metabolizma. NASH se najčešće javlja u pretilih žena srednje dobi, kod inzulin neovisne šećerne bolesti i povišenih masnoća u krvi. Klinička slika NASH je u većine bolesnika bez tegoba i najčešće se dijagnosticira slučajno, tijekom laboratorijskih analiza krvi u sklopu sistematskog pregleda. Bolesnici se ponekad žale na umor, malaksalost, bol pod desnim rebrenim lukom. Učestalo se nađe povećanje jetre i rjeđe slezene. Nedvojbeno je dokazano da NASH ako se ne liječi dovodi do ciroze jetre. Nema specifične terapije za NASH. Pokušava se sa boljom kontrolom tjelesne težine i poremećaja masti i šećera uz izbjegavanje potencijalno toksičnih lijekova. Ohrabrujući rezultati u kontroliranim skupinama postignuti su ursodeoksikolnom kiselinom, metronidazolom i glutaminom.
Dijagnoza, prevencija i liječenje bolesti
Tijekom rutinskog ili ciljanog pregleda liječnik može zamijetiti povećanu, a ponekad i osjetljivu jetru. Nalaz tvrde, bezbolne i u cijelosti povećane jetre uz minimalan poremećaj njene funkcije ukazuje na ovu bolest. Ako je pacijent kronični alkoholičar, pretio, pothranjen, trudnica ili boluje od šećerne bolesti dijagnoza je još vjerojatnija. Krvni laboratorijski testovi (tzv. jetrene probe) služe za određivanje kvalitete funkcije jetre. Abnormalnosti su: povećanje razine alanin aminotransferaze (ALT ili SGPT) i aspartat aminotransferaze (AST ili SGOT) a u mnogim je slučajevima povišena i alkalna fosfataza zbog zastoja žuči. Slikovnim dijagnostičkim testovima (ultrazvuk, magnetska rezonancija, kompjutorska tomografija) mogu se prikazati tipične promjene u jetri. Kad dijagnoza nije sigurna može se uraditi perkutana biopsija jetre. Tom se pretragom jedino može sigurno dijagnosticirati masne jetra, a podrazumijeva uzimanje malog komadića jetrenog tkiva vrlo tankom iglom kroz kožu koje se zatim analizira mikroskopski i time dokazuje povećana količina masti, a ponekad i osnovna bolest. Kod trudnica s masnom jetrom obično postoje i drugi poremećaji, eklampsija ili preeklampsija. Ova se stanja očituju povišenim krvnim tlakom, oteklinama i grčevitim napadajima.
Do ozdravljenja dolazi liječenjem stanja koje je uzrokovalo nastanak masne jetre i pomoćnom terapijom. Pravilna prehrana, apstinencija od alkohola, štetnih lijekova ili kemikalija, liječenje postojećih metaboličkih poremećaja, redovna kontrola dijabetesa, smanjenje tjelesne mase, liječenje poremećaja probave, nadoknada vitamina i minerala itd. obično dovodi do oporavka. U alkoholnoj masnoj jetri postepeni nestanak masti iz jetre nastupa nakon 5-8 tjedana odgovarajuće prehrane i apstiniranja od alkohola. Kod trudnica s masnom jetrom preporučuje se izazivanje poroda ako je trudnoća dovoljno visoka.
Sprječavanje masne jetre moguće je pravilnom, uravnoteženom prehranom, zdravim životnim stilom te apstinencijom od alkohola. Kod trudnica su potrebni kvalitetni i česti pregledi kako bi se ovo stanje rano prepoznalo i na vrijeme liječilo. Kako bi se spriječio Reyeov sindrom djeci se ne bi smjeli davati lijekovi koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu (Aspirin, Andol) za liječenje gripe i drugih viroza.
Masna jetra i prehrana
Najbolji način liječenja masne jetre je uvođenje pravilnih prehrambenih navika i redovita tjelesna aktivnost. To podrazumijeva izbjegavanje dodatno zaslađene hrane, te gazirane, masne, slane i pržene hrane. Preporuča se prehrana sa manjom energijskom vrijednosti, tj. prehrana koja će pomoći osobi smanjiti tjelesnu masu, uz redovitu tjelesnu aktivnost. To znači dnevni unos od 1300 do 1800 kcal na dan, uz preporuku nutricionista i liječnika.
Hrana koja se preporučuje:
crni kruh, dvopek, tost, integralna tjestenina, žganci/palenta, griz;
djelomično obrano mlijeko (1.5% m.m.), sirutka, kefir, jogurt s probiotikom, svježi sir i posni svježi sir;
sve meso koje sadrži manje masnoće / krto meso (teletina, perad, svinjetina, divljač);
plava i bijela riba, tvrdo kuhana jaja;
sve svježe povrće koje se pravilno termički obrađuje;
zrelo voće bez kože/kore, kompoti, kašice;
maslinovo, bućino i sezamovo ulje;
čajevi: paprena metvica, sikavica, zatim kamilica i matičnjak, umjereno zaslađeni medom.
Hrana koju treba izbjegavati:
svježi ili vrući pekarski proizvodi, dizana tijesta, kroketi, makaroni sa sirom, špageti s masnim umakom;
punomasno mlijeko, dimljeni i zreli sirevi, vrhnje s visokim udjelom masnoće;
masno i dimljeno meso, polutrajne i trajne kobasice, paštete;
morski muzgavci (lignje, dagnje, rakovi i školjke);
nepravilno obrađeno povrće, luk, crvena paprika, rajčica, poriluk;
nedozrelo ili vrlo slatko voće, orasi, lješnjaci, bademi;
majoneza;
alkohol, bezalkoholna gazirana pića, crni čajevi;
sva konzervirana hrana.
